Marija Peronja (1981) odrasla u Jelsi na otoku Hvaru.
Završila je studij molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
Živi i radi u Zagrebu.
Nedovršeni krajolik
bez korijena bez grane bez krune
bez točke uporišta
bez mogućnosti sidrenja
bez privremenog skloništa
šuma si a nikada stablo
potok u kojem nitko nije umio lice
zemlja u koju nitko nije zario prste
bez korijena bez grane bez krune
kuća si a nikada dom
nevoljena životinja
nedovršeni krajolik
nebom kojem nedostaju ptice
lebdiš nošen snježnom mećavom
potpuno neprikladno odjeven
Nebo iznad Marsa
tijelo je pukotina koja rasipa perje
dno bunara koje se nečujno okamenjuje
zgusnutim oblačićima krivnje
tijelo je topovsko meso
izjedeno moljcem igličarom
oribano koricama stida
šutljivo zlato u džepu figa
tijelo je membrana nepoznate funkcije
pupoljak izmještenih okusa
porozna stijena
nezacijeljena šupljikava kost
njeno tijelo nije njen izbor
leži na odjelu smrznute robe
pripada svima
prije inventure želi saznati
kakvo je nebo iznad Marsa
zato se uporno uranja
u vrelu vodu
New kids on the block
ljudi u parku hodaju u krug
gledano sa obližnjeg prozora
neobična masa šarenih turbana
kreće se vlastitom dinamikom
izvan ritma ostatka orkestra
već mjesecima, priča se
neki novi ljudi su u parku
nitko ništa konkretno ne zna
pristojno odzdravljaju smiješkom
kupuju košulje u second hand-u
žive u hostelu preko puta, priča se
nasukani na livadama stare Trešnjevke
bez dovoljno snage da se vrate u duboko more
neki novi ljudi u parku
love bolji wi-fi signal
nitko ništa konkretno ne zna
bolje situirani migranti, priča se
Sjeverni Indijci
besposličare po parku
Sikhi, produhovljeni ljudi
kruže nevidljivim brazdama ploče
osim kada bosi igraju nogomet
nitko ništa konkretno ne zna
Filipinci, rade u mesnici za sitniš
Pakistanci, čekaju otvaranje neba za njihov let
zatvoreno gradilište, neisplaćene plaće
nemaju za kruh, priča se
neki novi krug ljudi u našem parku
iscrtava linije svoje sudbine
nitko ništa konkretno ne zna
onaj sa zelenim turbanom ispljunuo je hračak
u kantu za smeće, priča se
gdje je sada policija
pitaju se muškarci razgorjele mašte koji
trudne žene ne puštaju same u park
tko će podignuti istrošenu iglu
ugasiti sliku koja previše šumi
to su neki novi ljudi
ništa konkretno ne znamo o njima
dobro je dok hodaju u krug
S otoka ne možeš otići bez
staklenki mamine šalše
tatinog plavca malog
pokoje rakije od rogača višnje
litara maslinovog ulja
(nikako bez maslinovog ulja)
stručaka divljih šparoga
sušenog origana sušenih pomidora
listova mente cvjetova kamilice
nikako bez gospinog ulja
(za hemeroide gljivične infekcije
i sva druga oboljenja)
paprenjaka arancina
suhih smokava tete Estere
meda od lavande
barba Krunotovih limuna
kilograma mandarinki
(treba ih brzo pojest da ne propadnu)
bar dvije frižider torbe
pune ledovih posuda s
pašticadom
očerupanim fazanom
ponekad prepelicama ili ribom
par paketa za tetu Margitu
par uzaludnih razmirica
jer uvijek se nađe mjesta
za još koju litru maslinovog ulja
(ako tko pita, za prodaju)
s otoka ne možeš otići bez
ruku punih otoka
Slojevi
oduvijek gledajući iz utrobe
služeći se metodama šišmiša i dupina
tijelo slijepca osluškuje grad
pritisak zraka na licu
gustoća i osjet ugode daju vremensku prognozu
opet magleni dan
nečije tijelo nervozno izlazi iz Zare
i dalje preveliko za njihove modele
opet stara šestica pred Vincekom naglo koči
bicikl bez mačjih očiju slijepo vjeruje procjeni vozača
negdje na drugom katu DM-a
opet nema troslojnog wc papira
Nama hropće pod čizmama izbjeglih
koji kriveći maglu i biometeorološku prognozu
nakon besplatnog pišanja na drugome katu
traže najjeftinije kišobrane i grijače za uši
ne bi li se zaštitili
od količine izgovorenog
ispod čijih slojeva
slijepac se kreće
kroz maglu
lakoćom onog koji vidi
ono što želi vidjeti