RELIGIOZNA PJESNIKINJA

+

Stiže WhatsApp poruka od sestre:

– Je li tebi poznato da je baba napisala neku pismu o Sv.Ivanu?

– Naša baba? Baba iz Splita? Da je pisala pismu o svetome Ivanu? Šta smo je pokopali pod zvizdom?

– Pa u Kaštelima slave neku obljetnicu crkvice Sv. Ivana pa pripremaju zbornik i pitaju znamo li di mogu nać  tu pismu od naše babe…

– Ona crkvica na vrh brda? Na nju misliš?

– E, ona na Kozjaku.  Znaš da u Lukšiću ljudi ne viruju u Boga, ali viruju u Sv. Ivana.

– Ja sam mislila da sam jedina poetesa u familiji.  A evo i baba. I to religiozna.

WTF?  To je neka obiteljska tajna?!

– Hm, nisam ni ja znala da je baba bila religiozna… Prababa je bila religiozna!

– Je, bome,  ona je sve pokrstila. Možda je to bila prababa, autorica pjesme.  Pitat ću mater.

++

– Mama,  je li tebi poznato da je baba napisala i objavila neku pismu o Sv.Ivanu?

– Naša baba? Moja svekrva? Zar je  baba bila religiozna?

– Zar je baba pisala poeziju?

– Ma da nije prababa?  Njena mater. Ona je bila religiozna. To je bilo prije sto godina, baba se još nije ni rodila. Pitat ću ja tatinu rodicu Boženu, ona će znat…

+++

Sestra i mama, sutradan.

– Našle smo pismu, objavljenu! Šaljemo ti! A i razotkrio se misteriji autorice, to je napisala prababina sestra Kate prije ravno sto godina. Zabilježeno je kao narodna pjesma, ka još neke njene, ali svi znaju da je to napisala teta Kate.

– Anonimi autor je uvijek autorica.

– Ae. Sad će je valjda potpisat.

– Drago mi je da se to riješilo. Sad sam mirna. A i super mi je što nam je prva lukšićka pjesnikinja rod.

– Kate se nije udavala ni imala izravne potomke. Bila je nagluva.

– To je dosta pjesnički, da se nije udala –  ali zato  jer je bila nagluha?

– Pa da. Bilo je to prije sto godina, znaš kakvi su ljudi bili. I još su!

– Je, majko, je.

– Iako je ona uvik govorila da se nije mogla udat, jer se naša prababa udala noseća.

– Eto ti ga na, uvik skandal. I šta ćeš onda nego pisat svetome Ivanu.

++++

Chloè, prijateljica i prevoditeljica iz Francuske,  i ja sjedimo na suncu na terasi kafića Ae. Pričamo baš o poeziji  koju prevodi pa se prisjetim jučerašnje anegdote.

–  Saznala sam nešto zabavno. Jedna moja pratetka bila je prva pjesnikinja u mjestu u kojem sam odrasla.  Rođena je na prijelazu 19. i 20. stoljeća,  njene pjesme smatraju se narodnima, a  pisala je uglavnom religioznu poeziju. Poslali su mi jučer jednu njenu pjesmu.

– Super. A kakva je ta pjesma?

– Pokazat ću ti. Nije loša, ima ritma. Zanosna i strasna, znaš kakve su religizne pjesme.

– Pa erotične. Vrlo erotične.

– Da, i ja sam primijetila da religozne pjesme imaju taj naboj. Kao i navijačke.

– Istina.i navijačke.  Da imam sto života sve ja dao bih tebi.

– Ljubav si naša zauvik. Erotika mase. ‘Ko je rekao da u Hrvatskoj nema erotske poezije…