ANETA VLADIMIROV rođena je krajem 1980. godine. Završila je sociologiju u Beogradu. Ljubiteljica je radionica poezije, balkanske muzičke tradicije i porodičnog bioskopa.
Živi i radi u Zagrebu.
Anetina prva zbirka poezije pod radnim naslovom “Nije lako lizati olovo” u pripremi je i uskoro izlazi!
Foto: Katarina Zlatec
JUTRA U KANDAHARU
Rumene se jutra u Kandaharu
obamrla na poljima nafte
Tko bi rekao da će se rute
poželjeti trgovačkih putnika sa
Novim zavjetima i kadilacima punim
prašine i sredstava za osobnu higijenu
Rumene se jutra u Kandaharu
u džepovima djece kamenje
U svemiru Narcis zapisuje toplotu
dahom u ogledalu
Na vlasničkim su listovima
nebeskih tijela imućna dojenčad
Rumene se jutra u Kandaharu
vrtače dube u tlu poraz
prognostičkih aparata
Nesretnici nisu imali pojma
da je lakše bilo zlo preživjeti
nego ga se sjećati
Rumene se jutra u Kandaharu
očaj je prevaziđen
Ima nešto iza njega
crno mlijeko Argandaba
led otet medvjedima i
fascinantna stopa rasta kapitala.
ZBILJA PAK POEZIJA
Zbilja je dioba tumora pukim slučajem,
trganje atoma iz zabave.
Poezija je pak u trncima fantomskog uda,
u već viđenom bolu u potiljku,
poezija je neurološka pojava.
Prvorođeno trenje u vreći rogova,
u odsjaju visokog čela
prekrasne laborantice
koja bi izvan svake sumnje
bila izvrsna u ulozi
Medeje na kajkavskom dijalektu.
Zbilja je osiromašeni uranijum
u starim cijevima. Ravnodušni kladioničar.
Poezija pak samouka je moć zapažanja.
Poezija u prahu, poezija
u lopati, u recidivu alkoholičara,
nevidljivi dio svega,
poezija je na mjestima pucanja zečjeg nasipa i
nedužnosti pčelinjeg uboda,
u najslabijoj karici, nepraktična za razliku od
nestajanja koje je sasvim praktično i
dosljedno.
Nedosljedna,
prolazi kroz prste i
jednako titra u rilu insekta,
u složnoj materiji drveta,
u zvuku koji bilježi njegov uzaludni otpor.
NOISE NOIR
U par-nepar razvrstavala se Ilica
čuo sam Tin Tin Tin Tin
ali bilo je to samo palacanje mehaničkog
jezika
dostavljača valutnog špila
Tri štapa dalje saksofon je vrludao
malodušno ali uporno
zvuk je bio u loopu i znao je
ubojicu Lore Palmer
Srce paprati odzvanjalo je sa balkona
druge generacije jahača tranzicije
Tramvaj je cvilio kao da reže
kitovo meso po tračnicama
Netko je u prolazu spomenuo Dabca
Iz haustora je jurcao miris
na pola pripremljenog obroka
brže od zvuka postolarskog alata
ali ne tako brzo kao plesačica na svili
koja je unatoč slabovidoj kvoti
u zadnji tren uhvatila
dio uroljanog dimnjaka
Zašuštao je aplauz Iličara
neometen narušenom statikom
topio se zatečeni gradski uzorak
još uvijek u trešnji
voljeli su gozbu slučajnosti
izravnu opasnost
koja ih se ne tiče
Dan je i dalje klapao
dok su donjogradski prolaznici čitali
s usana žene na trapezu
Večer je udarila kap
ravno u prazni šank
Bio je to rasplet bez užitka
nalik rashodovanom alt saksofonu
s početka
ANDALUZIJA
Stjeraj manifest u ćošak
uza zid prikuj
Opkoli ga
i gledaj
probiće obruč tamo gdje
iskusni stratezi stavljaju
glinene ptice i pištolje na vodu
Stjeraj i vidjet ćeš malo lice
kako skuplja sapu sa vjere u originalnost
ne znajući da je pastrmka iz Gacke
neponovljiva u svakoj svojoj replici
jer njen zavjet pantomime
dovršava riječna struja
Stjeraj manifest i gledaj
autentično počiva na rezu
koji oko dijeli na dva jednaka dijela
Ako smiješ, pitaj tko je uzidan
u donju stranu temelja
koji su podigli za tebe
KAD SE DOGODI DRUGA STRANA STVARI
U hladnim saharskim noćima
berba je šećera
Kukci su spremni na selidbu
dok u grozdovima o sve tanjoj pupkovini
visi preostali ozon
Kap samo što nije postala preteška
ledu kojem pripada
Na grudima zvijeri nikad viđena naličja
pojmova, generacije pojmova
onih muzikalnih koje derviši mame
na krug sve do gubitka ose
Pojmova u talačkoj krizi kojima se pregovarač
hrabri sve dok se klatno ne umiri
Pojmova zbog kojih je starica slomila kuk i
toliko bila ljuta na samu sebe da ni
primijetila nije da je nema.
Prokrčenih pojmova u delti Konga
čiji slijepi stražari
neće još dugo držati srce tame
podalje od nas.
Berba je kišnih šuma
Bunar kamenu nije uzvratio zvukom
a jezero je ostalo bez krugova 2020.