Barbara Klepić (Zagreb, 1991.) završila je studij hrvatskog jezika i književnosti.
2013. godine objavila je svoju prvu samostalnu pjesničku zbirku Džepovi od marcipana u izdanju Društva dubrovačkih pisaca.
Poezija joj je objavljivana u sljedećim književnim časopisima i zbornicima: Dubrovnik, Literat, Hod se nastavlja, Slovo i Nova Istra.
Razglednica
ovdje je sve
posvuda čisti kvadrati neba
prati te blještavo plava
gdje god se okreneš
otvaraju ti se
persijane dubrovačko zelene
ovdje je sve
vidi kako mi se raspada ulica
s jedne strane posječena lovorika
s druge magnolija
kao da mi je netko zaklopio oko
ovdje je sve
kad ideš preko Boninova
tamo ispod groblja
zibaju te nebo i more
u isto vrijeme
neizdrživa je ta ljepota
Ova je godina teška
psi su pregrizli uzice
mačke zavijaju ispod auta
ližu gradele
ova je godina jalova
otac baca otpale naranče
psuje bolesnu lozu
gnječi grožđe
posvuda gnjev i granje
Za što sam se spremna potući [1]
Za ovaj Grad
Za ovu kuću
i njene sobe
Koje su pustošili
pržene srdele
mrvice
snijeg na televizoru
zar je već Božić
Za njenu robu koju smo bacili
Kad sam je svu prekrojila
Za Ruskinju Svetlanu
Koja živi u Francuskoj i govori: Merde!
Za sve te ljude
koji su nečije majke očevi
a došli su sami
Ugasi radio
Usred naše tišine
talijanska djeca vrište
Japanke padaju s prozora
La musica di notte
[1] Prema naslovu knjige Ivane Bodrožić
Rođendanska torta
Nedostaje mi tvoj glas
Poštar donese knjigu za dva dana
Djevojčica se vrti
za njom trči traka od satena
Ujna zove da ti čestita
pod maramom joj vikleri, u ruci rozolin
Nedostaje mi tvoj glas
i
sve
te
neočekivane nježnosti
koje si okupljala
svojim prisustvom
Plastične perle, plastične slamke
rođendanska torta koju je pojela mačka
Od televizora i tate
Samo loše vijesti
Na katu, desno
Dali smo toj sobi nekoliko dragocjenosti
Voljeti se na tako povijesnom mjestu bilo je nezgodno
U njoj su spavale brojne pretkinje
uključujući moju majku
imam jednu njenu fotografiju
leži na boku
jede jabuku
ima 30 i nešto
vani raste trešnja
ona nosi smeđu suknju
dolce vitu boje senfa
Nemoj biti zabrinuta, majko
Doći će ti moj otac
Doći ću ti ja
Stavljat ćeš na grudi papar
Nikada se više tamo nećeš vratiti