Dragica Reinholz (1955), završila je Studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike i čitav svoj radni vijek provela je u zdravstvenoj struci.

Sudjelovala je na zajedničkoj izložbi u HDLU-u u Meštrovićevom paviljonu, gdje su predstavljene njezine pjesme, kratke priče, fotografije i dva kratka filma. Bila je polaznica više radionica kreativnog pisanja poezije.

U nekoliko zajedničkih zbirki objavljene su njezine pjesme i kratke priče. Osim na na standardu, piše i na kajkavskom.

U vodoravnom položaju

U vodoravnom položaju
Sa Majkom
Bolje vidim zvijezde
Strujanje zraka prolazi
I stapa sa dahom
Vruća magma nije daleko
Zvijezde nisu daleko
I oblaci su tu
Nebo dotičem ispruženom rukom.
U vodoravnom položaju
Nijemo se razumijemo
I privlačimo
Još sam topla
A tvoja hladnoća
Hladi moje tijelo
Još se nismo izjednačile
Majko

Radost života

Ne mogu naći naše stare
Fotografije iz dječjih dana
Crno- bijele su
Izblijedile su
Ima na njima nešto
Što hitno trebam
Bit će dovoljan pogled
Da otpoji skule sa
Razrušenog doma
Vrijednog mrava
On sada bezglavo
U beskrajnom krugu
Traži svoj početak
Zarobljen u zakrivljenoj
Crti treba samo slamku
Mladi kralj dolazi
Na tom mladom ljetu
Na mom stolu
Ispod kruha
I borove grančice
Šaka zlatne slame
Sakrila je osmjehe
Djetinjstva
Razgrnut ću tu slamu
Potpaliti vatru
Uramiti fotografije
Da ne zaboravim na
Radost života

Dan nježnosti

Danas me zateklo jutro
Na vratima
Ušlo je bez poziva
A ja sam ga dočekala
Kao majku
Koja bezuvjetno donosi
Nježnost
Rasula se u mene
Danas se neću izgubiti
U preskakivanju mojih

Ograda
Suhe letve
Cijepam u triješće
Oganj da bi planuo
Traži nježnost mojih prstiju
Pucketaju , zanosno se dodiruju
Stvaraju plamen
I prekidaju šutnju
U toploj sobi
Mace predu
Pod uhom dječaka
Pjevam uspavanku
Češljam kovrčavu kosicu
Djevojčici grijem meke dlanove
Prsti nam se isprepliću
U neizbrisivi stisak koji struji
Tijelom
Zaustavlja se duboko u vijugama
Malenih glavica
I plešemo dok im ljubim
Okrugle obraze
Čvrsto ih držim
Da ne ispadnu svijetu
Jer vrtimo se,vrtimo
Sa zemljom
U koju sadim lovor višnju iako
Je već hladno
Držat će nježnost
Da ju ne izgubimo

Siva mladenka

Moje souze več niesu slane
Ne kapljeju po obrazi
Su kapale douge
Dok su još nadu imele
Da bu moj dragi
V oči me pogledal
I z vrouči vusnicami
Tougu zanavek stiral.
Sad čista sol
Nutre na serce curi
Bogek dragi
Ej vidiš kak otprieta
Rana fejst bolji.

Sake stvorenje svojega
Para oče imeti
Ja sam sama
I kak souhi souk
Bom taki poukla

I zgorela bum ljefke
Same vrouči ogenj
Vesel bu mi bil
Ja bum njegova mladenka
Siva ,
Z njim bum v pepelu zaspala.

fejst-jako, sake-svatko, oče-hoće, souhi-suhi, souk-suho drvo,