Karmen Krasić Kožul (Split, 1981) – odrasla na Hvaru, živi i radi u Zagrebu kao producentica i kustosica umjetničkih projekata.

U svojoj praksi nastoji povezati kulturu i prirodu te potaknuti inovaciju naslijeđenih društvenih konstrukata.

Foto: Mindaugas Drigotas | Nara

JEBANJE

ne trebaš strast

za jebanje

trebaš je da te ne jebu

u mozak

nadražuju korteks

mehanički do anestezije

sodomiziraju

jebanjem u logiku

navlače lateks

traže da mijaučeš

kako oni sviraju

vežu te i razvlače

dok ne svršiš

sa sobom

ne trebaš strast za jebanje

trebaš je

da ne onemoćaš

pred glasom

koji traži svoja prava

na jebanje

čak i onda

kada nema strasti

TERAPIJA

trebalo je isplakati

usamljena djetinjstva

godine gladi

odsutne

bolesne

prerano umrle

poludjele

slike čekića po prstima

klečanja na soli

zvuk tamarisa, mesa, dlana

predmeta koji lete

zabijaju se u zidove

pukom srećom

trebalo je isplakati

duboko u zemlju

sloj po sloj

dok ne izrastu uspravni

i jedan iza drugog

polože ruku

na moje rame

PETAK

tog sam dana zavoljela svoj mozak

na pregledu

koji je uz sve što sam znala:

napeta štitnjača

nervozna crijeva

prorijeđene kosti

usporene krvne žile

kiselost i višak arsena

(to je pivo vino voda

ovim redom)

pokazao da je moj mozak

savršeno zdrav

ne mogu se sjetiti

možda je bio

petak

PRVI

bježimo kroz sunčev vjetar

u stisnutim šakama

nosim gomolj orhideje

i košticu avokada

neću biti prvi čovjek

niti posljednji

ali znat ću da smo stigli

kad prokliju u džepovima

IZBOR

ne vrijedi zdvajati

kada ne znaš kako bi umro

budi tvar

umjesto spoticanja

poteci