Karmen Krasić Kožul (Split, 1981) – odrasla na Hvaru, živi i radi u Zagrebu kao producentica i kustosica umjetničkih projekata.
U svojoj praksi nastoji povezati kulturu i prirodu te potaknuti inovaciju naslijeđenih društvenih konstrukata.
Foto: Mindaugas Drigotas | Nara
JEBANJE
ne trebaš strast
za jebanje
trebaš je da te ne jebu
u mozak
nadražuju korteks
mehanički do anestezije
sodomiziraju
jebanjem u logiku
navlače lateks
traže da mijaučeš
kako oni sviraju
vežu te i razvlače
dok ne svršiš
sa sobom
ne trebaš strast za jebanje
trebaš je
da ne onemoćaš
pred glasom
koji traži svoja prava
na jebanje
čak i onda
kada nema strasti
TERAPIJA
trebalo je isplakati
usamljena djetinjstva
godine gladi
odsutne
bolesne
prerano umrle
poludjele
slike čekića po prstima
klečanja na soli
zvuk tamarisa, mesa, dlana
predmeta koji lete
zabijaju se u zidove
pukom srećom
trebalo je isplakati
duboko u zemlju
sloj po sloj
dok ne izrastu uspravni
i jedan iza drugog
polože ruku
na moje rame
PETAK
tog sam dana zavoljela svoj mozak
na pregledu
koji je uz sve što sam znala:
napeta štitnjača
nervozna crijeva
prorijeđene kosti
usporene krvne žile
kiselost i višak arsena
(to je pivo vino voda
ovim redom)
pokazao da je moj mozak
savršeno zdrav
ne mogu se sjetiti
možda je bio
petak
PRVI
bježimo kroz sunčev vjetar
u stisnutim šakama
nosim gomolj orhideje
i košticu avokada
neću biti prvi čovjek
niti posljednji
ali znat ću da smo stigli
kad prokliju u džepovima
IZBOR
ne vrijedi zdvajati
kada ne znaš kako bi umro
budi tvar
umjesto spoticanja
poteci