Ljeta s Marijom

“Bugenvila koju sam početkom devedesetih posadila s ocem već dugo

je ono najljepše na kući. Mama je obožava i ponosi se njome.

Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda

kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi

pojavili bi se s početkom ljeta, na tisuće njih, i sve do zime davali bi

raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici

koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila

osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila čitavu kuću svojim dramatičnim bokorima,

pa kuća kamena i bijela sa zelenim škurama,izgleda kao dom nekih sretnih ljudi

bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni

ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguće, taj tren.”