23 lipnja, 2020
Nakon prekrasne i već antologijske slikovnice Šporki Špiro i neposlušna Tonka, u Sandorfu se ispekla još jedna umjetnička slikovnica Olje Savičević Ivančević i Svjetlana Junakovića. Sami na cilome svitu priča je o dvoje usamljene djece u potrazi za prijateljima.
Ivan i Luiđa žive svaki na svom otoku, okruženi starijim ljudima, bez djece s kojima bi se igrali. Zato su se svaki sa svoje strane mora otisnuli u nepoznato, potražiti društvo, no podigla se nevera… Tekst je prožet riječima iz dalmatinskog dijalekta, povremeno sa specifičnim otočkim izrazima poput jo, cisto i smardi, to joj daje autohtonost. Na kraju se nalazi rječnik manje poznatih pojmova i izraza (naučila sam da je „na kukala“ igra skrivača!)
Olja Savičević Ivančević poznata je, prevođena i nagrađivana spisateljica za djecu i odrasle. Svjetlan Junaković po profesiji je kipar, ali vrlo je svestran i poznat po ilustracijama brojnih slikovnica od kojih su neke i autorske (osobito mi je draga Ljubav spašava živote). Ovu je slikovnicu ilustrirao crtežima koji podsjećaju na dječje, a nastali su kombinacijom tehnika – olovkom, tušem, vodenim bojama, temperama s povremenim kolažem (neke stranice izgledaju kao da su istrgnute iz bilježnice). Boje su prigušene, podtonirane, i stvara se dojam da se povremeno razlijevaju – idealno za morsku priču!
Sami na cilome svitu je pravo umjetničko djelo, tvrdo ukoričeno, velikoga formata. Užitak ju je gledati, držati i listati. Priča je bajkovita i maštovita – zamislite, Ivan je s čitavim otokom odveslao na pučinu – a kraj idiličan – spojila su se dva otoka i dva ne više tako usamljena djeteta.
Marija Ott Franolić
Izvor:
Moderna vremena