23 lipnja, 2020

Nakon prekrasne i već antologijske slikovnice Šporki Špiro i neposlušna Tonka, u Sandorfu se ispekla još jedna umjetnička slikovnica Olje Savičević Ivančević i Svjetlana Junakovića. Sami na cilome svitu priča je o dvoje usamljene djece u potrazi za prijateljima.

Ivan i Luiđa žive svaki na svom otoku, okruženi starijim ljudima, bez djece s kojima bi se igrali. Zato su se svaki sa svoje strane mora otisnuli u nepoznato, potražiti društvo, no podigla se nevera… Tekst je prožet riječima iz dalmatinskog dijalekta, povremeno sa specifičnim otočkim izrazima poput jo, cisto smardi, to joj daje autohtonost. Na kraju se nalazi rječnik manje poznatih pojmova i izraza (naučila sam da je „na kukala“ igra skrivača!)

Olja Savičević Ivančević poznata je, prevođena i nagrađivana spisateljica za djecu i odrasle. Svjetlan Junaković po profesiji je kipar, ali vrlo je svestran i poznat po ilustracijama brojnih slikovnica od kojih su neke i autorske (osobito mi je draga Ljubav spašava živote). Ovu je slikovnicu ilustrirao crtežima koji podsjećaju na dječje, a nastali su kombinacijom tehnika – olovkom, tušem, vodenim bojama, temperama s povremenim kolažem (neke stranice izgledaju kao da su istrgnute iz bilježnice). Boje su prigušene, podtonirane, i stvara se dojam da se povremeno razlijevaju – idealno za morsku priču!

Sami na cilome svitu je pravo umjetničko djelo, tvrdo ukoričeno, velikoga formata. Užitak ju je gledati, držati i listati. Priča je bajkovita i maštovita – zamislite, Ivan je s čitavim otokom odveslao na pučinu – a kraj idiličan – spojila su se dva otoka i dva ne više tako usamljena djeteta.

Marija Ott Franolić

Izvor:

Moderna vremena