SUSEDI
– Vidiš onaj balkon na Novoj Vesi, prvi, drugi, treći kat – onaj di se suši roba?
– E?
– Jedna žena cili dan izlazi na taj balkon pušit, u toplesu.
– Stvarno? Pa je li čemu?!
– Ne vidim na ovu daljinu. Maloprije je izašla na balkon s mužem.
– U toplesu?
– Ne, onda se obukla.
– Čudno. Da se obukla. Mislila sam da ćeš reć da je i muž izaša, a bar u toplesu.
– Nije. Kad je muž doša, obukla se i raširili su zajedno onu robu šta se suši na balkonu.
– Eto, dvostruki život.
(ZG, Centar)
SUSIDI
– Zašto ova dica u tvojoj štradi u deset po noći istrče na ulicu i dreče do dva?
– Nemam pojma. Vruće im je.
– Ali sutra je radni dan, di su im roditelji?
– Ovima desno je otac u zatvoru, a ovima livo je mater kurva, možda žena radi.
– Dobro, onda u redu.
(ST, okolica)
KORČULANSKA LJETNA ŠKOLA
– Ma baš su vam dobre te očale za sunce!
– Je, ove su vintiđ. Da ti rečen, baš sam srela jednu moju bivšu učenicu, koja je uvik mondiš, Larinku. Nosi veliki šešir i lipo se obukla, a koje noge, koje lice, niko joj ne bi reka da je u godinama od babe. I ona ka da je u depresiji. Ma daj molin te, Larinka, kažen ja njoj, kakvog to ima smisla, tako se lipo urediš i onda okolo širiš negativnost. Ni mi to drago. A onda ona meni da kako su mi lipe ove očale i kapica. A ujutro, kad san zbog mace, ista ovakva ušla kod veterinara, sestra mi je rekla: Evo nama Crvenkapica! Ali Larinka je to ovako komentirala: Pa znate da ona – ta sestra od veterinara – nikad ni imala ukusa. I ni, ozbiljno ni! Larinka ga ima, uvik je bila šik. Ja nisan vidila takvu žensku. A opet okolo kuka: Ja ne znam kako ću preživit ovo lito! Ala, ala, rekla san joj, isto ćeš ga nekako preživit. Ma daj, molin te, ko je to vidi, uredit se tip-top pa širit negativne emocije.
(Korčula, naprosto)